Arheološka istraživanja u Gorjanima na položaju Kamenišće unutar srednjovjekovnog naselja Gora/Gara

Od 29. travnja do 29. svibnja 2024. godine pod vodstvom Odjela za kopnenu arheologiju Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda provedena su arheološka istraživanja na nalazištu Kamenišće u Gorjanima (voditeljica: Ivana Hirschler Marić, viši konzervator).

Od 29. travnja do 29. svibnja 2024. godine pod vodstvom Odjela za kopnenu arheologiju Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda provedena su arheološka istraživanja na nalazištu Kamenišće u Gorjanima (voditeljica: Ivana Hirschler Marić, viši konzervator).

Istraživanja se u kontinuitetu provode u sklopu programa Arheološka topografija srednjovjekovnih Gorjana od 2017. godine, a financirana su sredstvima Ministarstva kulture i medija RH uz logističku potporu Općine Gorjani. U sjeverozapadnom dijelu utvrđenog srednjovjekovnog naselja Gore/Gare istražena je kapitularna dvorana i manji dio istočnog krila dominikanskog samostana, ukupne pretpostavljene površine od najmanje 1600 m², temelji dviju crkava iz različitih vremenskih faza te dio groblja s kontinuitetom ukopavanja od kraja 11. do 17. stoljeća. Ustanovljene su četiri faze nalazišta. Prvu je moguće prema radiokarbonskim analizama datirati od kraja 11. stoljeća;  njoj pripadaju grobni ukopi. Na istome položaju potkraj 13. stoljeća gradi se manja jednobrodna župna crkva poligonalnog svetišta s kontraforima, čija se gradnja prema analizama provedenim u Laboratoriju za mjerenje niskih radioaktivnosti na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu postavlja najranije 1280. godine. U drugoj fazi nastavlja se ukopavanje uz župnu crkvu, čiji temelji zasad nisu još u cijelosti istraženi. Treća faza slijedi nakon osnivanja dominikanskog samostana 1323. godine te gradnje monumentalne samostanske crkve duže od 50 metara, sa zvonikom na jugozapadnom dijelu pročelja. U toj fazi nastavlja se ukopavanje na prostoru crkve i samostana, koji prestaje funkcionirati tijekom trećeg ili četvrtog desetljeća 16. stoljeća, odnosno s početkom osmanske vlasti u Gorjanima. Rezultati nedavnih radiokarbonskih analiza kosturnih ukopa potvrđuju postojanje groblja na Kamenišću i u 16. i u prvoj polovici 17. stoljeća, odnosno postojanje četvrte faze koja je uslijedila nakon prestanka funkcioniranja samostana.

U ovogodišnjem istraživanju uklonjeni su slojevi između temelja sjevernih zidova svetišta župne i samostanske crkve. Kako bi se mogao istražiti dio grobova, uklonjeni su ostaci temelja kontrafora SJ 545. Nastavljeno je istraživanje u istočnom dijelu svetišta samostanske crkve, gdje su uklonjeni ostaci podnica i zidova grobnica od opeke koji su se nalazili nad starijim grobovima te istraživanje u zapadnom dijelu svetišta samostanske crkve, gdje su također uklonjene strukture koje su preslojavale starije grobove. U jugozapadnom kutu svetišta, pri dnu temelja SJ 360, pronađen je uzidan ulomak svodnog rebra PAN 49, najvjerojatnije kruškoliko zaključenog, koji se preliminarno može datirati u 14./15. stoljeće. Ukupno je istraženo 65 kosturnih grobova (GR-139 do GR-203). Među pronađenim posebnim nalazima najviše je bilo brončanih nalaza, a prevladavale su igle/pribadače. Čak deset primjeraka pronađeno je na području lubanje u grobu 197, dok su na desnoj ruci kostura pokojnice pronađena dva jednostavna trakasta brončana prstena. Od dijelova nošnje pronađeno je i nekoliko pari brončanih dvopetljastih kopčica. Među nalazima se izdvaja grob 166 s ostacima nošnje, bogatog metalnog veza na području prsa, načinjenoga od isprepletene srebrne žice te s ostacima tekstila s pričvršćenih šest srebrnih kalotastih puceta s mogućim tragovima pozlate. Iznad toga groba pronađena je i dislocirana lubanja pokojnice s ostacima tekstila izvezenima metalnim ovojnicama.

Ostacima nošnje pripadaju i dvije brončane trojagodne sljepoočničarke iz groba 158 koje se mogu datirati u 12./13. stoljeće, a istom horizontu pripada i prsten iz groba 141 izrađen od srebra s granulacijom i umetnutom staklenom pastom te dvije manje brončane S-karičice iz uništenoga groba. U najmanje trinaest grobova ustanovljeni su tragovi pokapanja u drvenim ljesovima, a preliminarno se može zaključiti da ih većina pripada kasnijim fazama ukopavanja. U tijeku su stručne analize (radiokarbonska, antropološka i konzervatorsko-restauratorska obrada) pokretnih nalaza. (IHM)